Par tjedana unazad naletih na neku utrku, Štamparija je zovu, samo ime me privuklo, a onda je opis utrke učinia svoje i pomislin to je to, utrke koja grize i to malo jače kako kažu. Ipak nisan samo ja zagriza za tu utrku, zagrizlo je nas par i tako nas par, tocnije devet(sto je usput rečeno nepar) 10.12. krenemo prema Žrnovnici. Malo ispod izvora Žrnovnice su i prijave i start i cilj, tu se može osjetiti pozitivna i opuštena atmosfera uz tri ložišta, nasmijana lica, žumor rijeke i organizatora koji je laptop prispojia na akumulator, usudia bi se reci pravi underground. Pitamo se di je Mićo,oće li doći, a on lagan ko nediljno jutro dolazi na knap. Prije starta kratki, ali ozbiljni brifing. Start je odgođen nekih 10 minuta, možda zbog simbolike(10:10), a možda zbog onih koji dolaze na knap. Zbog kronometarskog načina startanja, natjecatelji su u mogučnosti bodriti jedni druge. Staza je duga 9 km i ima 900 metara uspona i isto toliko spusta, kružno je postavljena i na nekin mistima se vraća istin dijelon. Staza je odlično označena ,no to ne spriječava mene i mladog momka koji je bia isprid mene da malo zalutamo, valjda nas povukla ravnica isprid nas. Ništa vraćaj se,guraj uzbrdo,prolazimo kroz opožareno područje i vrhunski pogledi pucaju na Split i okolicu,taman za sisti i upasti u zen,ali ništa to, sad guraj, posli će doći zen automatski. Dolazimo do Štamparije i tu dobivamo aktualni primjerak Slobodne Dalmacije, vraćamo se nazad i nakon blagog uspona u „kamikaza“ stilu jurišamo nizbrdo. Uspon je bia odličan, spust jos jači.
Kod muškaraca je najbrži bia Ante Pešić Golub (1:05:53),drugi i treći su bili Duje Čalušić (1:14:35) i Marko Herman (1:15:06), kod žena je slavila Slovenka Eva Tušar Suhadolc (1:22:44), dok su treca i cetvrta bile Zrinka Deur Šarić (1:23:54) i Ivana Vrvilo( 1:33:01). Kod nas je meni tribalo 1:19, Anti 1:31, Mariju 1:41, Sergeju 1:53, mladoj i motiviranoj Maši 2:01, Mići također, vjerovatno joj je on bia motivator, Ireni 2:15,Marijani 2:16, dok vrime našeg Kike kojeg smo krstili i odma bacili u vatru ne znan.Nakon utrke uz soparnik, juhu od tikve,nekakve kolačiće,čaj i kuvano vino rekuperacija prolazi vrlo brzo.Tu vlada vrhunsko ozračje, prijateljsko. Nakon ćakule i igara poput picigina na suvom i četiri u nizu ljudi se sa zadovoljstvon i lipin uspomenama (nadan se svi) pomalo razilaze i vraćaju kući,do iduće godine.
Slike sa utrke na slijedećem linku:
https://www.facebook.com/pg/mosoraskesikire/photos/?tab=album&album_id=1734272939938497
